Naše priče

Jana Dolečki: Integracija i politika

Kao zaređali migrant uspjela sam kod sebe primjetiti neku pravilnost u procesima srastanja s novom sredinom. Prvo uronim u konkretnu administraciju u cilju osposobljavanja života u tuđini, zatim kreće upoznavanje ljudi, zatim preko ljudi upoznavanje društva i kulture mjesta u svim njegovim pojavama, a onda se negdje u pejzaž interesa uvuče i politika.

Tu sam banalnu pravilnost sasvim slučajno otkrila kroz način na koji sam čitala strane novine – prvo bi ih listala zbog oglasa u kojima sam tražila stanove ili studentske poslove, kroz par mjeseci bih prelazila na “lakše” teme i kulturnu rubriku, a nakon godinu dana sa zanimanjem bih završavala i članke na prvim stranicama napučenima do tad kriptičkim imenima ljudi, stranaka ili koalicija.

Isprva sam u otkrivanju politike uživala iz svoje lože stranog promatrača koristeći taj lagodan ne-tiče-me-se stav koji mi je po definiciji migranta bio dodijeljen, ali kako se moja integracija razgranjivala i kalemila sa sve više točki društva i sistema, tako me se politika počela ticati na drugačiji način. Odjednom bi informacije sa prve dvije strane prestajale biti materijal za preskakivanje i postajale itekako važne za moje svakodnevno funkcioniranje u novim sredinama.
panels-774789
 Sjećam se recimo kako sam u Francuskoj distancirano pratila razvoj fenomena Sarkozy od samih početaka njegove predsjedničke kampanje sve dok u svojim predizbornim izjavama nije spomenuo toliko radikalnu reformu visokog školstva (imao je ideju da svaki sveučilišni odjel bude sponzoriran od strane odgovarajuće profesionalne branše koja bi na taj način razvijala svoju buduću radnu snagu, što je odmah postavilo pitanje tko će u tom slučaju sponzorirati humanističke studije koji na tržištu rada nemaju ekvivalentu profesionalnu podršku) da me ta činjenica kao francusku studenticu itekako iritirala. Kad je dotični u pratnji svoje stranačke bratije krenuo u koketiranje s radikalnom desnicom i iskazao neprikriven fašistički stav spram emigranata, odlučila sam se i aktivno uključiti u studentske plenume i proteste koji su upozoravali na značaj njegove eventualne pobjede.

Slična se stvar desila i kad sam život prebacila u Srbiju. Isprva mi je politika bila u istoj interesnoj ravni kao i televizijski program tv-Palme i ostalih opskurnih medijskih formata, čista pojavna egzotika. Ali kad sam se zaposlila u kazalištu koje je bilo pod nadležnosti općine koju je pak vodila jedna stranka, političke promjene koje su prijetile na položaj mog poslodavca postaviti nekog dužnosnika Srpske radikalne stranke su me se ponovno konkretno počele ticati. Naravno, kao novopridošlom emigrantu, polje direktnog političkog djelovanja u stranim društvenopolitičkim sistemima vam je dosta ograničeno ali to ne znači da ste i osuđeni na totalnu pasivnost. Možda nemate puno pravo glasa, ali imate puno pravo da se oglasite.
vucic_ratko

Isto tako, kao migrant, neminovno ćete na svakom koraku integracije u novo društvo vršiti usporedbu zatečenih političkih sistema i procesa s onima na koje ste se naučili u vlastitoj zemlji – migrant ustvari i postoji kao mjesto konstantnog prelamanja svojeg i tuđeg. Koliko ćete u političkim pojavama pronalaziti sličnosti sa već doživljenim i proživljenim, toliko će vas nekada šokirati svojevrsne specifičnosti određenih političkih kultura.

Recimo, živeći u Francuskoj, do neke me je mjere fascinirao taj njima svojstven trenutni politički aktivizam koji bi se okidao na i najmanji oblik nametanja političke volje.
france-2
Bilo da se radilo o ukidanju povlastica za studente, ukidanju pušenja na javnim mjestima ili ukidanju dozvole hranjenja patki u gradskom parku, stekla sam dojam da Francuzi u svakom od navedenih slučajeva s jednakom strašću prakticiraju svoje građansko pravo na pobunu. Doduše, nerijetko je ta pobuna imala samo formalni karakter i određenu samosvrhovitost ali u odnosu s mojim dotadašnjim hrvatskim iskustvom totalne apatije na političkom terenu, meni je djelovala moćno.

U Srbiji me pak uvijek iznenađivalo do koje mjere politika može ući u svakodevicu običnih ljudi i koliko je radikalno može mijenjati – još kad sam prije desetak godina dolazila na blitz-vikende u Beograd, sjećam se da me fasciniralo znanje političkih pojmova i procesa kod mojih vršnjaka kojima politika nije bila predmet studija, kao i činjenica da politička opredijeljenost u toj mjeri može donijeti profesionalni ili društveni uspjeh u životu.

Dveri-i-URS

Austrijski politički sistem tek počinjem natucati. Postaju mi razumljive kratice i krilatice, ispratila sam posljednje parlamentarne izbore i stvorila mentalnu grafiku u glavi na kojoj je Austrija crno-crvena izdužena fleka, s jednim crvenim socijalističkim otočićem u formi grada Beča usred crnila Austrijske narodne stranke i s jednom prilično velikom plavom mrljom u Styriji. Tom se plavom bojom kiti FPÖ, Slobodarska partija Austrije, radikalno desno krilo austrijskog političkog igrališta koje je stvorilo takve ozloglašene igrače poput Jorga Heidera ili sadašnjeg stranačkog predsjednika, Heinz-Christiana Strachea. Na valu  jačanja desnice u zapadnoj Europi, i FPÖ je prošle godine uspio povećati broj mjesta u austrijskom Parlamentu, a na nacionalnom su nivou uspjeli osvojiti 20 posto od ukupnih glasova.
fpo
Međutim, ono što je detaljna statistika nakon izbora pokazala i što se ubrzo prometnulo u pravi politički fenomen jest činjenica da je na tim izborima zabilježen veliki porast broja glasova za FPÖ od strane – imigranata! Kad malo razmislite, činjenica da postoje ljudi kojima Austrija nije nominalna domovina ali koji svoj glas predaju u ruke stranci koja otvoreno iznosi svoje antiimigrantske političke planove nije samo paradoksalna već i duboko zastrašujuća. Kad su novinari, istraživači, sociolozi, politolozi i ini stručnjaci pohrnuli u potragu za ljudima koji predstavljaju novu glasačku snagu austrijske desnice, ispostavilo se da je to najvećim dijelom srpska manjina koja u Austriji broji oko 200.000 ljudi i kojoj se Strache već godinama dodvorava najjeftinijim političkim kalkulacijama.

Od službenih plakata na kojima mu ruku u prvom planu krasi srpska brojanica, preko službenih novinskih oglasa “Srbi su naši prijatelji”, preko slikanja sa Cecom pa do javnog isticanja stava o srpskom Kosovu, Strache je dugi niz godina obrađivao novo glasačko uporište precizno podijelivši austrijsku imigraciju na dobru i lošu – pritom označivši lošu imigraciju kao onu koja se opire preuzimanju kulturnih i društvenih obrazaca zemlje domaćina (to su najčešće muslimani, čitaj Turci), a dobru kao onu imigraciju koja, da bi dostigla nivo potpune integracije, ima svojevrsnu dužnost da obrani Austriju od novih imigranata.
strache129 Strache_pictured_with_Serbian_folk_singer_Svetlana_Ceca_Raznatovic_
Drugim riječima, da biste dokazali u kojoj vi to mjeri želite biti pravim Austrijancem, potrebno je da to pravo onemogućite drugima. Ono što je nacionalni izbor pokazao jest da su se, unatoč mišljenju da je takva sprega desnice i imigracije apsolutno nemoguća, mnogi su doseljenici s pravom glasa pronašli u ovim Stracheovim proglasima.

Sama objašnjenja novopečenih Stracheovih obožavatelja pokazuju razinu apsurda koju je ovaj fenomen izbacio na površinu. Nedavno sam u jednom članku pročitala izjavu jedne Srpkinje, glasačice FPÖ-a koja u Beču radi već 20 godina i koja je razlog davanja svog glasa desnici objasnila činjenicom da je i ona, kao i Strache, protiv Turaka. Potom je objasnila da ona nema ustvari ništa protiv njih generalno, da su oni vrijedan narod, ali da ne može shvatiti da su im žene ugnjetavane od strane svoje religije i kulture te su osuđene na kuću i hijab! Drugim riječima, jedno se ugnjetavanje opravdava drugim, a sve to pod pokroviteljstvom političkog programa jedne parlamentarne stranke.

Sigurna sam da će ova politička specifičnost austrijske scene biti detaljno proučavana u naredno vrijeme jer ona vrlo jasno ukazuje i upozorava u kojoj mjeri integrativni procesi mogu biti pogodni određenoj političkoj manipulaciji, a vjerujem da je to nešto s čime će se  početi suočavati ili se već suočavaju i drugi državni sistemi s velikim postocima imigranata.

Category: Naše priče, U prvom licu
Tags: , , , , , , , ,
Author: