Švedski izbori: Sezona raskida i novih ljubavi
Svake četiri godine, uvek u isto vreme. Može po njima sat da se navija. Šezdeset godina u Švedskoj nije bilo vanrednih i prevremenih izbora. I ova manjinska vlada Socijaldemokrata i Zelenih, kojoj nisu baš predviđali dugovečnost, odradi pun mandat. Prilično rutinski, reklo bi se, uprkos nekim ”džombama” na putu.
No, od nedelje 9. septembra po svoj prilici nastupiće novi poredak stvari.
Kampanja je u punom jeku. Ubrzano ulazi u ciljnu ravninu.
Nasmešeni likovi kandidata, njihove parole i obećanja uveliko već “namiguju” sa stubova, ograda, zidova… Na trgovima naselja i gradova ”izborne kućice» partija iz kojih se deli izborni materijal i ispred kojih se agituje, diskutuje, objašnjava. Po kulturnim centrima tribine i diskusije. Na radiju i televiziji predstavljanja, debate, spotovi…
Socijaldemokrate tvrde da će predstojeći izbori predstavljati referendum o «socijalnoj državi». To u određenoj meri stoji. Ipak, s obzirom da je razgradnja «socijalne države» u Švedskoj počela još krajem osamdesetih i da su joj solidan doprinos dale i same Socijademokrate, preciznije bi bilo reći da će rezultati izbora odlučivati šta će ostati od ostataka «socijalne države». (U Švedskoj je tih ostataka verovatno više nego bile gde drugde.)
Postoji čitav splet tema koje su u javnoj debati uvek na dnevnom redu, pa je tako i sada. Ipak, iako se ide i u širinu, neka pitanja prilično spontano izbiju u prvi plan. Ovaj put to je, reklo bi se, pre svega zdravstvo (i još specifičnije – kako smanjiti čekanje i standardizovati uslove i uslugu tako da retko naseljena područja ne bi bila podređena). U fokusu su i (ne)sigurnost na tržištu rada, rast socijalnih razlika u društvu, imigracija i integracija, obrazovanje, ali i klima i klimatske promene, stambena politika itd. Svaka partija ima svoje “omiljene” teme.
Nastupi i rasprave su veoma ideološki utemeljeni. Počinju i završavaju se obimnim eleboracijama o porezima i poreskim stopama koji su «druga strana medalje» izbornih obećanja. Drugim rečima, svako mora da objasni kako namerava da ispuni obećano, odnosno koliko «obećanja» koštaju i kako će da se plate, od kojih (čijih) para. Ima i demagogije, naravno, politika je svuda politika, ali «skrutinizacija» javnosti, pre svega kroz javni servis SVT, zaista je temeljna; nikome ne dozvoljava vrdanje. Nema svetih krava.
Iako su ovo verovatno ”najdramatičniji” švedski izbori poslednjih nekoliko decenija, kad se posmatra ”srpskim očima” neke preterane drame baš i nema. Političari još ne iskaču iz frižidera i veš-mašina; nema spiskova “sigurnih glasača”, ucena poslom ili na poslu, ni drugih intruzija u privatnu sferu pojedinaca. Bude ”penjenja” po medijima, bude crtanja brčića na predizbornim panoima, ali ništa što posebno izlazi iz okvira onoga što je redovna politička dinamika. Uglavnom sve ide ustaljenim tokom, bez većih incidenata i iskliznuća.
Naravno, ako se pod incidentom ne smatra to što je rejting partije iznikle iz neo-naci semena na oko dvadeset posto. I što u poslednje vreme glavu dižu i druge ”pečurke” slične vrste. Koliko god ih partije ”establišmenta” prenebregavale, ta “flora i fauna” postala je deo “životne okoline”. Kao plod demokratije, kakva jeste. Niko ljude ne tera da glasaju za “to”, sami biraju. Ovi su, pak, narajcani da broj dobijenih glasova pretoče u konkretan politički uticaj.
Mnogi u Švedskoj konsternirani su takvom stvarnošću. Još doživljavaju ”to” kao incident. Ne mogu da se pomire da je ”to” trajno stanje, to jest stanje koje će neminovno potrajati. Jer, “to” što je izašlo iz boce, neće se u nju tek tako vratiti.
Čini se ipak da u javnosti prevlađuje raspoloženje da se Švedske demokrate (što je naziv dotične ”problematične” partije) i dalje zadrže u karantninu.
Mada, evidentna je, s druge strane, i nervoza konzervativaca; ne mili im se da još jedan izborni ciklus apstiniraju u opoziciji. Oni su ”najlabilniji” element. Kroz njih govori nezajažljivost velikih švedskih kapitalista. Ti nikad nisu bili gadljivi, niti su imali previše moralno-ideoloških skrupula. (Uzdali su se i uzdaju u dobar PR. Oni su mecene “švedskog dizajna”.)
Glavna drama će, kao što se već dugo očekuje, nastupiti posle izbora. U stvari, čitava kampanja kao da je ”predigra” za postizborno ”ko će koga”. Ima više mogućih kombinacija. Jedna je da se neka od manjih partija iz liberalno-konzervativne Alijanse (Liberali ili Centar) ”otvori” za koaliciju sa Socijaldemokratama. Neretko se spominje i ”velika koalicija”; kao da se javnost priprema i za tu varijantu. Pre rezultata izbora, sve su to, međutim, samo spekulacije.
Rejtinzi se sada mere svakodnevno. Prema poslednjem istraživanju Svenska dagbladeta i agencije SIFO situacija je sledeća: Socijaldemokratska partija je na 25,7 posto, Levica na 10,5, Zeleni na 6 posto, Moderati (konzervativci) na 16, 8 posto, Centar na 9,5, Liberali na 5, 7, Hrišćanske-demokrate na 5, 5 i Švedske demokrate na 16, 9 posto.
Sigurno da će narednih dana biti promena – u ciljnoj ravnini bude i grubosti, ne biraju se sredstva; ali trendovi su jasni. Socijaldemokrate i Moderati (konzervativci) imaće najslabije rezultate u dugo, dugo vremena. Socijaldemokrate su poslednji put bile na 25 posto glasova pre praktično sto godina. Levica će, s druge strane, očigledno imati najbolji rezultat u poslednjih nekoliko decenija. Centar je takođe odskočio u odnosu na prethodne izbore.
Ipak, Švedske demokrate su te koje će imati najbolji rezultat u svojoj istoriji. Reč je o relativno ”mladoj” partiji, ali je ta partija za kratko vreme došla u sam vrh. Ta “neobjašnjiva” popularnost izvor je velike frustracije i nelagode mnogih.
Moderna Švedska svoj napredak i dugoročnu stabilnost najviše duguje “racionalnim izborima” (koji nisu uvek nužno bili i moralni). I sada, uprkos očiglednog nezadovoljstva određenim “stvarnostima”, postoji rasprostranjeno uverenje da se kriza na vidiku ipak neće pretvoriti u krizu na duge staze.
Vrlo je izgledno, ipak, da će narednih nedelja na programu biti “švedska serija” iz sasvim novog žanra – nalik južnoameričkim. Znači, biće patetike, spletki, varanja, raskidanja brakova i dugih veza, suza tuge, ali i radosnica… Jer, neka nova ljubav čini se kao neminovna.
Kako god da se završi, “to” će ostati. A “to” je dokaz da ni skandinavske zemlje, koje se smatraju najnaprednijim evropskim društvima, uopšte nisu imune na “prevaziđene”, “atavističke” i opasne populističke viruse kakvi su do juče smatrani mogućim samo u zatucanim predelima, poput Balkana ili Istočne Evrope.
U svakom slučaju, neće biti dosadno. Već to je drastična promena. Za Švedsku. Da li će i kako Švedska uspeti da se rasplete iz kučina “interesantnih vremena” ostaje da se posmatra. Ishod bi mogao da ima dalekosežne posledice; ne samo za Švedsku.
SLOGANI I SPOTOVI (nije neophodno znanje jezika da bi se uhvatila poruka)
Socijaldemokrate: «Jače društvo, sigurnija Švedska», https://www.youtube.com/watch?v=lrl_lc9oLa8
Moderati: «Prava, obaveze, mogućnosti – isti za sve», https://www.youtube.com/watch?v=CqA_0D8Abl8
Levica: «Švedska za sve, ne samo za najbogatije», https://www.youtube.com/watch?v=la22Y9d7XUM
Centar: “Društvo dostupno za sve”, https://www.youtube.com/watch?v=E8iN5VOtnjg
Zeleni: «Klima ne može da čeka», https://www.youtube.com/watch?v=sPaZhmhJn1U
Liberali: «Odbrana slobode», https://www.youtube.com/watch?v=SbKTwMBqHiU
Švedske demokrate: «Promena, odistinski», https://www.youtube.com/watch?v=pB7bHnzD0wU
Hrišćanske demokrate: «Društvo gde svi preuzimaju odgovornost».
*Koga interesuje šira priča o švedskoj političkoj sceni, partijama, ideologijama itd, uskoro će biti postavljeni tekstovi i o tome.
Category: Naše priče