Dokumentarci i demokratizacija filma
Sve brojniji festivali dokumentarnih filmova privlače sve veću publiku na filmskim projekcijama, razgovorima i seminarima. Kada se preduslovi za stvaranje dokumentarnih filmova ispune, otvara se novi prozor u svet.
Pre dve, tri godine publika širom sveta mogla je da vidi potresnu priču palestinskog seljaka Emada Burnatsa o delovanju izraelske vojske u njegovom rodnom mestu Bil’in na Zapadnoj obali. Pet godina i 700 sati snimljenog materijala; snimao je jednostavnim kamerama i na kraju stvorio dokumentarni film Pet razbijenih kamera koji je prikazan na mnogim festivalima i nominovan za Oskara 2013. godine. (https://www.youtube.com/watch?v=XID_UuxiGxM)
Interesovanje za dokumentarce sve je veće i dokumentarni filmovi često dospevaju na bioskopske top liste. Festival dokumentarnog filma Tempo u Stokholmu konstantno je rastao od samog početka 1998. godine da bi na poslednjem festivalu povećao prihod od ulaznica za 40 procenata. I sve više žena snima dokumentarce.
– Danas se filmovi u sve većoj meri okreću svetu jakim društvenim sadržajem. I prihvataju se sa velikim interesovanjem i angažmanom, kaže Agneta Mogren iz Tempa.
Uslovi za snimanje danas su pojednostavljeni. Dok jedan komercijalni igrani film može da košta basnoslovno mnogo novca – neki filmovi čak i milijarde – dokumentarni film, u principu, može da se snimi i kamerom na mobilnom telefonu. U tom slučaju, naravno, slede sati obrađivanja materijala kako bi se dobio dobro ispričan film. Ali razvoj tehnike stvara nove mogućnosti za demokratizaciju filmskih medija, nezavisnost, mogućnosti da do reči dođu, ipak, i oni koji se ranije nikada nisu čuli.
A kako bi filmovi doprli do šire publike uslovi za snimanje filmova postaju sve bolji. Dokumentarci su dostupni kao nikada ranije. I u bioskopu i na tv-u, i u biblioteci i – ništa manje – na internetu. Od svih programa na nacionalnoj televiziji (u Švedskoj), sa neta se u velikoj meri skidaju dokumentarni filmovi. Od svih radio programa na nacionalnom radiju Play, dokumetarci se apsolutno najviše downloaduju. I od nekih programa koji su ove jeseni prikazivani na nacionalnoj televiziji, najčešće deljeni linkovi na fejsbuku su upravo dokumentarci.
Jednog običnog novembarskog petka 2013. godine prikazana su četiri dokumentarna, dva igrana i dva dečja filma. Da, i to ne u komercijalnom bioskopu SF Bio (koji je tog dana puštao ukupno 32 filma fantastike) već u Ziti, jednom od stokholmskih nezavisnih bioskopa. Zita je pod upravom kompanije Folkets Bio i, od ukupno 17 koliko ih ima u celoj Švedskoj, najveći je bioskop koji se bavi dokumetarnim filmovima.
– Nikada nema garancija da će publika biti brojna. Radimo veoma aktivno na dešavanjima kao što su posete režisera i razgovori, kako bi se pubilka i film prepoznali, kaže Katarina Mathson iz kompanije Folkets Bio.
Istog dana na sajtu ”Best of SVT” moglo je da se vidi da je najdeljeniji program na fejsbuku bio dokumentarac American Winter koji se bavi siromaštvom u SAD i njegovim uzrocima. (https://www.youtube.com/watch?v=NbxQpCq21l0)
Susanne Törneman (Om Världen)
Prevod: Milica Nikolić, Skandinavski kutak