Mjesecima prije toga čitali smo kako mladići iz BiH, sa Sandžaka i s Kosova odlaze na ratišta u Siriju. Paralelno s tim, doznajemo da je desetine tisuća građana Hrvatske u posljednjih godinu dana napustilo zemlju u potrazi za boljim životom. I dok takozvane ratnike koji ratuju u Ukrajini i Siriji možda možemo nazvati bojovnicima (i) iz uvjerenja, u slučaju masovnog odlaska na Zapad, možemo samo iščitati sve veću bijedu na ovim prostorima.Naravno, i oni koji odlaze ratovati u Ukrajini i Siriji, dobrim dijelom to rade zato što im se ovdje ne nudi ništa bolje, pa ako ništa drugo, mogu unovčiti svoje ratničke „sposobnosti“ stečene u ovdašnjim sukobima.

Balkanski poluotok postao je mjesto na kojem žive samo oni koji nemaju alternativu. Može se reći, postao je mjesto „neželjenog življenja“. Sve države s ovog prostora imaju jednu osnovnu karakteristiku – svojim građanima nisu omogućile život dostojan čovjeka.

Da apsurd bude potpun, upravo ratovi u Siriji i Ukrajini pokazuju da ljudi biraju potencijalnu smrt ispred ostanka u svojim matičnim državama. Prethodno, u posljednjih 20 godina, čitava generacija obrazovanih mladih ljudi, posebno iz Hrvatske i Srbije, napustila je svoje zemlje u potrazi za boljim životom.

Zato, kad razmišljamo o našim državama danas, o tome kakvo je biračko tijelo, o tome kako izgleda javno mnijenje, o tome kakav je dominantan kulturni obrazac, o tome kako odgajamo svoju djecu, sjetimo se da bolji dio ovdašnjih naroda živi u Kanadi, Njemačkoj, Švedskoj, Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, na Novom Zelandu…

Nažalost, ovoj priči ne vidi se skori kraj. Živjet će se vjerojatno sve lošije i sve će veći broj ljudi tražiti izlaz u odlasku u inozemstvo. Umjesto možda i najboljeg što može ponuditi ovaj prostor, a što je otišlo vani, i nama će u dogledno vrijeme početi pristizati imigranti iz nekih siromašnijih krajeva svijeta.

Strah me je i pretpostaviti na kakvu će tek to naići reakciju u ovim krajevima.

Autor/izvor: Siniša Malus, www.seebiz.eu